Kao život, tako se i sadržaj i suština likovnosti sadrži od mnogostrukih i isprepletanih doživljaja, emocija, osjećanja i instikata. Jedan u duhovnosti, zapis mnoštva elemenata, koji ukupno egzistira i jedinstveno u doživljaju individue od embriona pa do smrti.

Tako stvaran duhovni ambijent (habitus) nastoji se izraziti, praktično osloboditi. Doći do svog slobodnog izraza, do slobode. Kada će, i pod kakvim uslovima doći do slikarskog izražavanja, zavisi od mnogih okolnosti. Početak je veoma individualan. Svakako se slikar kroz duge sate učenja, istraživanja, tehnika, upoznavanja istorije umjetnosti, sprema duhovno i materijalno, istovremeno tražeći svoj i samo svoj likovni izraz. Njemu najbliži, najdublji, najiskreniji izraz bića njegovog postojanja. Suštinu. Koliko u tome napreduje i uspijeva da nađe PUT kroz likovni, stvaralački život, utoliko se sve više oslobađa i nalazi svoju slobodu, svoj mir. Taj put postaje lična vječnost i traje do kraja života.

Ja sam od početka svog rada bio sklon nadrealnom superponiranju. U mojoj likovnosti realni i figurativni izrazi su podređeni nadrealnom shvatanju sebe i života. Najčešće vjerujući svojim unutrašnjim arhaičnim dubinama, instiktu, crpio sam i istovremeno kroz rad učio o sebi i svijetu, kao što to radim i danas. Bivao sam kao medijum (posrednik) svoje podsvijesti. Breton kaže ”nesvjesno kreativan” (Manifesto nadrealizma, 1924), često i tumači umjetnika kao medijum – posrednik božanskog i ljudskog. Nadrealizam i njemu blisku fantastiku, shvatam i kao nadstvarnost života i likovnosti. Često kroz rad otkrivam sebi svoje najdublje porive i motive.

Priča o porijeklu umjetnosti je veoma stara, 30.000 godina, i predstavlja potrebu čovjeka da se izrazi, da se uzvisi, da pronađe sebe na višem nivou, da savlada strahove, želje, potrebe. I danas prati savremenog čovjeka jer svi ti prapočeci i danas žive i obitavaju u čovjeku. Slične motivacije su i danas prisutne i neophodne u tom vječitom čovjekovom traganju i ravne su njegovom opstanku za život.